“Od malih nogu sam bila bolešljiva. Razni virusi i infekcije samo su se smjenjivali, a doktori su sve to pripisivali nesvakidašnje slabom imunitetu. I nalazi su uvijek bili uredni. Međutim, stomak mi se jedne noći naduvao kao da sam u osmom mjesecu trudnoće, a onda se izduvao. Počela je i temperatura da mi raste i stvarno sam se uplašila, jer mi je već tada neki unutrašnji glas govorio da imam rak! Nakon pregleda i riječi “šta si do sada čekala”, tražila sam da mi kažu istinu i kao prasak groma odjeknule su riječi “najviše mjesec dana”?! Znala sam šta to znači, pa sam ih pitala da li imam neki zdrav organ za donaciju, bar da, ako već umirem, pomognem nekome. Iako sam se potajno nadala da mora da postoji izlaz, mislila sam i o smrti. Slagaću ako kažem da se nisam bojala. Operisali su me i otpustili kući, jer nisu vjerovali u izliječenje. Nakon operacije sam ostala bez jajnika, materice, limfnih čvorova i trbušne maramice”, ispričala je Aleksandra.
Kroz težak period hemoterapije proveli su je volja za životom, prijatelji i, kaže, makrobiotika.
“Bila bih sebična prema sebi i svojim roditeljima da sada odustanem, pa da oni prolaze kroz veće muke od onih kroz koje sam ja prolazila. Tako da sam odlučila da se borim i izborila sam se do kraja. Sad sam zdrava i sretna”, dodala je na kraju Aleksandra.
Izvor: fena
No comments:
Post a Comment