Priča koja je dirnula mnoga srca: Sin Drvarčanke koja je odbila liječenje da bi ga rodila slavi prvi rođendan!

Sin Jelene Trikić, koja je odbila citostatike da bi rodila zdravo dijete, proslavlja prvi rođendan. Dječak, kome je majka preminula mjesec dana po porođaju veselo je dijete okruženo ljubavlju.

Već na vratima dočekao nas je glasan dječiji smijeh i gugutanje. A onda je mali, veseli, krupnooki dečak izvirio prvo nosićem, a onda glavicom iz dnevne sobe. Malo se postidio, pa je pokrio lice rukama. A onda mu je širok osmjeh ozario lice, pa je nesigurno koraknuo prema nama pridržavajući se uz oca Dragana.

To je Nikola Dunović, sin prerano preminule Drvarčanke Jelene Trikić (32), koja je odbila terapiju liječenja citostaticima, iako je imala tešku dijagnozu zloćudnog tumora na mozgu, kako bi spasla život začetom sinu. Umrla je samo mjesec dana poslije njegovog rođenja, 16. novembra prošle godine. Zauvijek će ostati upamćena kao „majka hrabrost“. Samo jedan pogled na Nikolu, koji raste, smije se i mnogo podsjeća na majku, pomaže da se lakše razumije Jelenin izbor i žrtva. Nikola u srijedu proslavlja svoj prvi rođendan.

- Najvažnije mi je da je zdrav. Napredan je, ima osam zubića, samo što nije prohodao. Govori nekim svojim jezikom, skoro ga niko ništa ne razumije, ali nema veze. Odrasta, ima sve što mu je potrebno – priča Nikolin otac Goran Dunović.

Ovaj samohrani otac nastavnik je srpskog jezika, omiljen u školi u Knežici kod Kozarske Dubice. Svakodnevno putuje na posao, ali mu ništa nije teško. Svi kažu, mnogo je vrijedan. Ipak, priča o Nikoli ne bi bila potpuna kada ne bismo pomenuli njegov tetku, Goranovu sestru Sanju. Ova majka dvije kćerke, nakon Jelenine smrti, preuzela je najveću brigu o Nikoli. Samo jedan pogled na njih dvoje govori da oni imaju posebnu vezu, neraskidivu, najtopliju ljudsku, iz duše.

- Mi smo svakog dana zajedno, najčešće ga ja čuvam, mi se družimo po cijeli dan. Nikola je divna, vesela beba. Malo se ponekad i naljuti, pa protestuje, ali to je sve dječije, milo. Sada svašta jede, pravim mu supice i sve što voli. Svi se organizujemo da on ne osjeća gubitak. Svima nam je centar sveta i ovdje i u Drvaru kod bake, Jelenine majke, jer je najmlađi – kaže Nikolina tetka Sanja.

Nema čoveka kojeg nije dirnula priča o tragičnoj sudbini Jelene Trikić i njenoj bezgraničnoj hrabrosti. Mnogi u rodnom Drvaru, gdje je i sahranjena, i danas tuguju za njom. Nema srca u Srpskoj i van njenih granica, koje nije dirnula hrabrost ove žene koja je svjesno žrtvovala svoj za sinovljev život. Izdržala je do porođaja. Uzela sina u naručje, i još svega nekoliko puta prije smrti. Bolest kao da je ustuknula dok Jelena nije obavila svoju životnu misiju, a onda ju je uzela.

Nikolini roditelji Jelena i Goran su se zavoljeli 2003. godine. Uskoro su svili gnezdo u potkrovlju porodične kuće Dunovića u Prijedoru. Ipak, nije im se dalo. Život je i Dunoviće i Trikiće stavio na teška iskušenja. Ali nema sumnje, Nikoli neće nedostajati ljubavi. Dvije porodice žive za njega i drhte nad njim. Jelenini roditelji majka Milkica, otac Vladimir i sestra Vlatka iz Drvara često dolaze, a i Nikolu otac vodi kod njih.