Nasilje kao scenarij za BiH
Bill Clinton, bivši američki predsjednik, je najavio da će početkom oktobra povodom ovih dokumenata organizirati okrugli stol.
U dokumentima s kraja 1991. godine vidi se američka neodlučna pozicija da li da prizna nezavisnost Slovenije i Hrvatske, jer su, s jedne strane, vjerovali da bi priznanje moglo izazvati rat, a nepriznanje uvjerenje kod europskih država da se drže po strani u narastajućoj krizi.
U spomenutom dokumentu od 19. decembra, kao najvjerojatniji scenarij za BiH su “rasprostranjeno nasilje i građanski konflikt”.
“Odluka Njemačke i drugih zemalja Europske zajednice da priznaju nezavisnost jugoslovenskih republika će vjerojatno izazvati Srbe i Hrvate (u BiH) da srpska i hrvatska područja priključe Srbiji i Hrvatskoj. Ovo bi moglo izazvati lančanu reakciju nasilja dok lokalne grupe budu nastojale da spriječe ili pospješe aneksiju tih područja”, navodi se u procjeni.
Muslimanska država od onoga što ostane
Kao najpozitivniji scenarij, odnosno scenarij s najmanje nasilja, u CIA vide da vlast u BiH preuzmu umjerene snage koje će kroz pregovore podijeliti BiH i dijelove priključiti Srbiji i Hrvatskoj, a da bi se muslimani mogli ili priključili Hrvatskoj ili bi osnovali islamsku državu od onoga što ostane.
“Perspektiva za BiH izgleda dosta tmurno, čak i ako se Srbija i Hrvatska dogovore. Obavještajni podaci pokazuju da su i Slobodan Milošević i Franjo Tuđman spremni za priključenje dijelova BiH njihovim područjima. Štoviše, izvještaji pokazuju da su njih dvojica sve vrijeme u kontaktu usprkos sukobima. Ljetos je Tuđman njemačkim političarima rekao da je BiH apsurdno prevelika i da je on spreman podijeliti je”, navodi CIA.
U dokumentima s kraja 1995. godine, dok se spremala akcija IFOR-a kao podrška mirovnom sporazumu u BiH, SAD su bile preokupirane kako da vojnom intervencijom protiv RS iz avgusta 1995. zbog ispaljene granate na “Markalama” dovoljno oslabe Vojsku RS, ali da istovremeno kod Srba ne izazovu osjećanje da su se SAD i međunarodna zajednica stavile na stranu Armije RBiH.
Milošević nije htio braniti Banja Luku
Zanimljiva je njihova tvrdnja da se Alija Izetbegović, kojeg su 1991. zvali “umjerenim muslimanom”, 1995. zalagao za islamsku državu u BiH i da nije bio voljan prihvatiti kompliciranu multietničku BiH u kojoj bi sve strane morale međusobno dijeliti moć.
“Izetbegovićev krajnji zahtjev da je mirovni sporazum potreban kako bi vratio izgubljenu muslimansko područje je donekle oslabljen njihovim nedavnim vojnim uspjesima. Istovremeno, to je pojačalo poziciju Harisa Silajdžića, koji je imao maksimalističke zahtjeve za kreiranje unitarne države”, navodi se u dokumentima.
Procijenili su da Slobodan Milošević neće braniti Banja Luku ako bi ona pala u ruke hrvatsko-muslimanskih snaga, kako je napisano u dokumentu od 21. septembra 1995. godine. Kako je navedeno, bili su iznenađeni nedostatkom reakcije Beograda na akciju Hrvatske vojske “Oluja”.
Iranski elementi u muslimanskom rukovodstvu
U dijelu koji se bavi procjenama rizika za američke vojnike u akciji IFOR-a u BiH, ističu da su se iranski elementi ozbiljno infiltrirali u muslimansko rukovodstvo. Ističu da se Izetbegovićev krug ozbiljno povezao s iranskim elementima, a da su Silajdžić i Muhamed Šaćirbej bili protiv toga jer su strahovali kako bi to moglo oslabiti američku podršku.
U dokumentu od 22. novembra navode da bi se trupe IFOR-a mogle suočiti s radikalnim islamskim ekstremistima pod iranskim kišobranom.
“Uz njihovu vojnu i obavještajnu prisutnost u BiH, Iran je uspostavio male skupine u cijeloj BiH koje su sposobne da obavljaju razne subverzivne akcije za račun Teherana. Nedavne konfrontacije mudžahedina s mirovnim snagama sugeriraju njihovu sve veću agresivnost”, navodi se u dokumentu.
Navode, također, kako poziv Vlade BiH da islamski ekstremisti napuste BiH neće uroditi plodom.
“Štoviše, tijesna suradnja Sarajeva i Teherana predstavlja barijeru odlaska Iranaca iz zemlje”, navodi se.
Amerikanci su procijenili da teroristička prijetnja od Srba i Hrvata u BiH ne postoji. Ističu da su Srbi bili glasni u javnim prijetnjama zapadnim interesima, ali da su aktivnosti na tom planu bile minimalne.
Kap u moru dokumenata
S druge strane, američki stručnjak za Balkan Steven Meyer izjavio je agenciji Srna kako najava objavljivanja više od 300 američkih obavještajnih dokumenata iz razdoblja rata u BiH predstavlja dobru vijest, ali je istaknuo kako je to veoma mali broj, jer su obavještajne, vojne i diplomatske službe tijekom rata prikupile na risuće dokumenata.
“Dakle, to je dobra vijest, ali nije ni približno dovoljno dobra”, rekao je Meyer.
Naglasio je kako je potrebno da postoji mnogo brži i potpuniji proces skidanja oznaka povjerljivosti sa dokumenata – ne samo da bi se bolje razumio rat u BiH, nego da bi se razumjela obavještajna uloga u procesu donošenja odluka administracije bivšeg predsjednika SAD Billa Clintona tijekom rata u BiH.
“To će pomoći istraživačima da analiziraju ne samo ulogu Clintonove administracije, nego i pitanja koje se odnose na rat u BiH uopće”, naglasio je Meyer.
No comments:
Post a Comment