Iako je dosta najviših članova Clintonove administracije, predvođenih s Madeline Albright, tadašnjom veleposlanicom SAD u UN-u, otvoreno bilo na strani Bošnjaka, smatrajući da su Srbi u BiH “agresori protiv Bosanaca”, prevladalo je mišljenje da se američka vojska ne treba miješati u BiH.
Kao prvo, u dokumentu od 29. siječnja 1993. godine, u prvom tjednu Clintonovog mandata, proizveden je memorandum s ciljem analize politike američke vlade naslijeđene od predsjednika Busha, poruka izrečenih tijekom Clintonove kampanje i identificiranje političkih opcija. U memorandumu piše da je pri samom kraju sastanka, general Colin Powell, načelnik Generalnog štaba američke vojske, koji je vodio akciju “Pustinjska oluja” protiv Sadama Huseina, informirao administraciju o “Planu tri” o mogućnosti vojne akcije u bivšoj Jugoslaviji.
- Plan predviđa napad na vojne i industrijske mete i institucije u BiH, Srbiji i Crnoj Gori. U prvoj rundi napada mete bi bile Aerodrom Banjaluka i Aerodrom Zalužani, mornarička postrojenja u Crnoj Gori, artiljerija oko Sarajeva, postrojenja u sklopu Vladinih institucija bosanskih Srba u Palama i dio vojnih i industrijskih postrojenja u sjevernoj Srbiji – rekao je Powell
Istaknuo je da bi za ovu akciju bilo potrebno nekoliko vojnih baza u Italiji i dva nosača aviona.
- Drugi val napada bi uključio taktičke mete. Gubici naših snaga bi bili minimalni, ali bi civilne žrtve bile visoke. Napadi bi rezultirali velikim valom izbjeglica. Javni prosvjedi bi bili veliki, a naši ključni saveznici vjerojatno ne bi pristali sudjelovati u takvoj operaciji. Rusi bi poludjeli -rekao je Powell.
Na sastanku je bilo govora i o drugim opcijama, koje bi uključivale samo humanitarne misije dostave pomoći.
- Sandy Berger (savjetnik za nacionalnu sigurnost Clintona) je naglasio da se Clinton tijekom predizborne kampanje zalagao za uvođenje zone zabrane leta, energičniji pristup dostavljanju humanitarne pomoći i razmatranje opcije ukidanja embarga na oružje BiH – ističe se u memorandumu.
Naredni dokument, od 5. veljače, predstavlja zapisnik direktora vašingtonske administracije o daljem djelovanju u BiH. Istaknuto je da bi direktno angažiranje američkih snaga predstavljalo “prelazak Rubikona”, te da bi diplomatski angažman u postizanju sporazuma imao smisla samo ako bi postojala volja upotrebe vojne sile, kao i vojno angažiranje u implementaciji sporazuma. U tom trenutku, u salu za sastanke ulazi Al Gore, potpredsjednik SAD.
- Ja se ne slažem s upotrebom sile. Svijet je dozvolio da se strašne stvari dogode u BiH, ali ja sam uvijek bio protiv upotrebe kopnenih vojnih snaga, kao što mislim da će i Clinton biti – rekao je Gore. On je istaknuo da oni neće na stol staviti opciju upotrebe sile, već će kao vodeća supersila pomoći postizanju sporazuma, te da će se na kreativni način identificirati s muslimanskim svijetom i zalagati se za koaliciju kojom bi dominirale muslimanske zemlje.
U nastavku sjednice u salu ulazi Clinton i Powell ga informira da bi bilo kakav mirovni sporazum u BiH zahtijevao angažman kopnenih trupa. Clinton ga pita za savjet, a Powell odgovara da se to može izvesti, da bi bilo veoma skupo, ali neophodno ako se želi ići u diplomatsku akciju, jer će, kako je rekao, svaki diplomatski dogovor zahtijevati angažiranje vojske za implementaciju. Clinton ukazuje na činjenicu da su SAD angažirane u Somaliji i pita koliko vremena im treba da izađu, na što mu stiže odgovor “najmanje pola godine”.
Berger predlaže da SAD čitav problem prepuste Europljanima i da se od Europljana traži da oni sami angažiraju vojne snage. Clinton je istaknuo da se to ne može uraditi jer bi SAD izgubile svoju lidersku poziciju u svijetu, nakon čega je napustio sastanak.
Na sastanku je čak bila iznesena i opcija da bi bilo korisno zaraćenim stranama oduzeti teško oružje.
- Ako bude korišteno samo lako naoružanje, to je igra koju Bosanci (Bošnjaci) mogu igrati. Srbima uzmemo teško naoružanje – navodi se u dokumentu.
Srbima treba pokazati koja je cijena njihove agresije time što ćemo bombardirati Banjaluku, istakla je Madeline Albright, veleposlanica SAD u UN-u, u pismu Sandyju Bergeru, Clintonovom savjetniku za sigurnost, u dokumentu od 14. travnja 1993.
- Treba napasti srpske strateške mete, poput energetskih objekata, komunikacija i infrastrukture u gradovima poput Banjaluke – navela je Albrightova.
U ovom dokumentu razmatrane su eventualne unilateralne i multilateralne vojne opcije, a prema mišljenju Albrightove, postojeće rezolucije Savjeta sigurnosti UN-a davale su prostor za takvu mogućnost.
No comments:
Post a Comment