Bilo je lijepo živjeti u Jugoslaviji. Svi su imali poslove, zarađivali dobro. Oba moja roditelja su radila. Onda dolazi 1992. godina i rat u Bosni i Hercegovini. Mlad si, željan si igre, slobodnog si uma, a ne možeš izaći vani kada želiš, osjetiš da se dešavaju neke stvari koje se ne bi trebale dešavati. Vidjeli smo mnoge užase, no prve godine iza rata donijele su normalnost u naše živote. - govori Mirza Teletović.
Imam sreću što su moji roditelji, posebno otac, jako pozitivne osobe. U biti jako ličim na svog oca. On mi je znao reći, kada bih mu se žalio da sam zabrinut i nezadovoljan, kako ne smijem biti nesretan dok sam zdrav, dok su moja djeca zdrava... I to je istina, čovjek dok je zdrav ne zna koliko je sretan i to moramo najviše cijeniti u životu. - smatra Teletović.
No comments:
Post a Comment