Tužna životna priča mladog Edvina Delića: Volio bih patike da imam i hrane u frižideru !

Porodica Delić je još jedan primjer života na rubu egzistencije. Otac, demobilisani borac sa 80 KM primanja, nije radno sposoban otkad je teško preživio infarkt, a jedno od četvero djece na liječenju je od epilepsije u Kantonalnoj bolnici Bihać. Sav teret preživljavanja nose majka i osmogodišnji sin, koji je također teško bolestan.



Ramiza Delić sa svojim sinom Edvinom svakodnevno odlazi u šumu i na otpad, po drva i staro željezo koje prodaju kako bi se prehranili. U kući nemaju ni ono najosnovnije, a zbog nedostatka novca nisu u mogućnosti posjetiti ni kćerku i sestru koja je trenutno na liječenju u Kantonalnoj bolnici Bihać.

Volio bih patike da imam, priča Edvin.

Hrana, frižider, šporet na drva… Svega nam treba… Radim sve… Moram ja, muž ne može ništa. Dijete i ja kopamo željezo, govori Ramiza.

Husein već godinu dana, nakon što je jedva preživio infarkt, ne može raditi. U životu ga održavaju lijekovi.

Rijetki su oni koji su im do sada pomogli i kojima su beskrajno zahvalni, jer samo tako im i mogu uzvratiti. Međutim, kako vrijeme odmiče, u kući na Golubićkom putu nada u bolje sutra polako nestaje. Na pomoć države više ne računaju, možda samo na ljude dobrog srca.